Datum 28. svibnja 2026. godine ostat će upisan zlatnim slovima u Spomenici Osnovne škole Brda. Tog je dana naša škola, obilježavajući svoju veliku 60. obljetnicu postojanja, postala poprište jedinstvenoga kulturnog i obrazovnog projekta pod nazivom „Trag u beskraju“. Projekt, koji je pripreman mjesecima i s golemim entuzijazmom, uspio je spojiti emociju dalmatinske pisme i stihova dvojice velikana – Olivera Dragojevića i Jakše Fiamenga – s ponosom što postojimo, radimo, obrazujemo i u svijet puštamo male ljude, svoje učenike, već 60 godina.
Od ranog jutra škola nije izgledala kao uobičajena obrazovna ustanova. Prema zamisli učiteljica i voditeljica projekta, cijeli je prostor pretvoren u „romantični brod“ čiju su posadu činili učenici i nastavnici, dok je uloga „stalne kapetanice“ pripala dragoj ravnateljici Katarini Zelić.
Svečani dio programa započeo je uvodnom konferansom koju su vodile tri učenice. Njihov dijalog, prožet toplinom i duhovitošću, postavio je ključno pitanje: „Ča je to trag u beskraju?“ Kroz šalu o zadatcima iz matematike koji završe u beskraju jer ih nitko ne zna riješiti, učenici su brzo prešli na ozbiljniju i dirljiviju definiciju. Objasnili su da je „trag u beskraju“ čin ostavljanja ljubavi i pjesme iza sebe, osiguravajući da nečiji glas i riječi nastave živjeti i onda kad tog čovjeka više nema.
Naglašeno je kako se u pjesmama Olivera i Fiamenga ogledaju more, kamen, jubav, suze i smijeh cijele Dalmacije. Učenici su s ponosom istaknuli da škola Brda, slaveći svojih 60 godina, postaje darovatelj, a ne samo primatelj čestitki, nudeći uzvanicima „mali svit velikih snova“. Publika je pozvana da ne bude samo pasivni promatrač, već putnik koji će „zaroniti“ u mjuzikl-igrokaz koji je slijedio.
Središnji događaj, 30-minutni mjuzikl-igrokaz „Stih i pisma“, bio je vrhunac projekta. Izvedba na dalmatinskom dijalektu, uz pratnju školskog zbora, oživjela je dijalog između Jakše Fiamenga i Olivera Dragojevića, dok su djeca sudjelovala kao aktivni svjedoci i baštinici njihove ostavštine.
Ovaj projekt dokazao je da škola Brda, i nakon 60 godina, ostaje središte kreativnosti i čuvar lokalnog identiteta. Uspješno je pokazano da se kroz pismu i stih može učiti baš svaki predmet te da su Oliver i Fiamengo doista ostavili trag koji u našoj školi nikad neće izblijedjeti. Kao što su učenici poručili na kraju: „Mi smo putnici – mi nosimo vašu pismu naprid, da nikad ne zgasne. I ostavljamo tako trag u beskraju!“
